Open Access

Nasser Rashidi, Mitra Shokrollahi

• Until recently, many researchers have shown interest in studying lenitions, which are examples of the most common universal types of phonological processes. Elision of laryngeals (glottal fricative /h/ and glottal stop /?/) is one of the most common phonological alternations exhibited in the Shirazi dialect of Persian (SHDP) which to the knowledge of the researchers, has not been studied to date. This paper seeks to provide a description of the facts about this common phonological alternation in the addressed regional dialect of Persian and points out some main differences between the behavior of these processes in SHDP and Standard Persian (SP). The analysis is cast in an Optimal Theoretic (OT) framework (McCarthy and Prince 1995, 2001), which holds that linguistic forms are the outcome of interaction among violable universal constraints. The present study shows that the addressed processes of consonant deletion in SHDP are restricted by syllabic position and are conditioned by coda position, intervocalic position or consonant clusters. They are usually blocked in the onset, but there are cases where reduction is allowed in the onset of the stressed syllable. Thus, the study adds SHDP to the list of languages which permit lenition in the onset of the stressed syllable. The addressed processes of elision are always blocked in word-initial position and laryngeal elision is always followed by Compensatory lengthening (CL), even after deletion from the onset of the stressed syllable. Key words: lenition or weakening, laryngeal elision, phonological processes, Optimality Theory
• Mnogi su se znanstvenici do danas bavili proučavanjem lenicije (oslabljivanja) kao jednog od najučestalijih fonoloških procesa. Elizija (ispuštanje) grkljanika (grkljanskog frikativa /h/ i grkljanskog prekidnika /?/) jedna je od najčešćih fonoloških alternacija u perzijskom Shirazi dijalektu (SHDP) koja je do danas, koliko je znanstvenicima poznato, neistražena. U radu se nastoje opisati činjenice o toj čestoj fonološkoj alternaciji u spomentom perzijskom regionalnom dijalektu te se naglašavaju osnovne razlike u nastupanju tih procesa u Shirazi dijalektu i standardnom perzijskom jeziku (SP). Analiza je rađena prema okviru optimalne teorije (Optimality theory) (McCarthy and Prince 1995.,2001.) prema kojoj su jezični oblici rezultat međudjelovanja prekršivih općih ograničenja. Istraživanjem se pokazalo da su spomenuti procesi brisanja suglasnika u Shirazi dijalektu ograničeni položajem u slogu te su uvjetovani položajem u kodi, između dvaju vokala ili u suglasničkom skupu. Uglavnom se ne ostvaruju u pristupu, iako postoje primjeri u kojima je gubljenje dopušteno i u pristupu naglašenog sloga. Stoga ovo istraživanje Shirazi dijalekt svrstava među jezike koji dopuštaju oslabljivanje u pristupu naglašenog sloga. Spomenuti procesi ispuštanja ne događaju se na početku riječi, a nakon ispuštanja grkljanika uvijek slijedi kompenzacijsko produljivanje (Compensatory lengthening – CL), čak i nakon ispuštanja u pristupu naglašenog sloga.