Open Access

Frederik H. H. Kortlandt

• Keith Langston disagrees with my account of the Slovene neo-circumflex. He rejects compensatory lengthening as an explanation of the neo-circumflex, primarily on theoretical grounds. His "moraic analysis" is quite unacceptable to me because it starts from an a priori segmentation of the speech flow. In a strict autosegmental approach, the segmentation of the speech flow should be part of the analysis and not be given a priori. Langston's rejection of van Wijk's law, according to which the simplification of certain consonant clusters yielded lengthening of the following vowel, is based on a misguided theoretical interpretation which led him astray.
• Keith Langston ne slaže se s mojim mišljenjem o slavenskome neocirkumfleksu. Odbija kompenzacijsko duljenje kao objašnjenje nastanka neocirkum-fleksa, ponajprije iz teorijskih razloga. Njegova "analiza morâ" za mene je potpuno neprihvatljiva jer počinje od apriorne segmentacije govornoga tijeka. U strogome autosegmentnom pristupu segmentacija govornoga tijeka trebala bi biti dio analize i ne bi trebala biti dana apriorno. Langstonovo odbijanje van Wijkova zakona, prema kojemu pojednostavljenje određene konsonantske skupine doprinosi produljenju sljedećega vokala, temelji se napogrešnoj teorijskoj interpretaciji koja ga je odvela u zabludu. Zanaglasni dugi vokali koji su iznjedrili neocirkumfleks imaju drugačije podrijetlo: 1. Izvorni neakutirani dugi vokali i diftonzi; 2. Za-zanaglasni dugi vokali koji su izgubili akut u ranijemu razdoblju i postali direktno zanaglasni kao rezultat Dyboova zakona; 3. Dugi vokali koji potječu iz van Wijkova zakona; 4. Dugi vokali koji potječu od kontrakcija u zanaglasnim slogovima.