U radu se prikazuje hrvatska jezična situacija otprije stotinjak godina, kao i mjesto Ive Andrića i Blaža Jurišića u okviru standardne novoštokavštine u 20. stoljeću. Ujedno se donosi Andrićeva kritika romana Posljednji Nenadić Andre Kovačevića i Jurišićeva reakcija na tu negativnu kritiku.