Refine
Has Fulltext
- yes (16)
Is part of the Bibliography
- no (16)
Keywords
- word order (16) (remove)
Institute
- Neuere Philologien (2)
- Extern (1)
- MPI für empirische Ästhetik (1)
- Sprachwissenschaften (1)
In this study, we investigated the impact of two constraints on the linear order of constituents in German preschool children’s and adults’ speech production: a rhythmic (*LAPSE, militating against sequences of unstressed syllables) and a semantic one (ANIM, requiring animate referents to be named before inanimate ones). Participants were asked to produce coordinated bare noun phrases in response to picture stimuli (e.g., Delfin und Planet, ‘dolphin and planet’) without any predefined word order. Overall, children and adults preferably produced animate items before inanimate ones, confirming findings of Prat-Sala, Shillcock, and Sorace (2000). In the group of preschoolers, the strength of the animacy effect correlated positively with age. Furthermore, the order of the conjuncts was affected by the rhythmic constraint, such that disrhythmic sequences, i.e., stress lapses, were avoided. In both groups, the latter result was significant when the two stimulus pictures did not vary with respect to animacy. In sum, our findings suggest a stronger influence of animacy compared to rhythmic well-formedness on conjunct ordering for German speaking children and adults, in line with findings by McDonald, Bock, and Kelly (1993) who investigated English speaking adults.
In German, the subject usually precedes the object (SO order), but, under certain discourse conditions, the object is allowed to precede the subject (OS order). This paper focuses on main clauses in which either the subject or a discourse-given object occurs in clause-initial position. Two acceptability experiments show that OS sentences with a given object are generally acceptable, but the precise degree of acceptability varies both with the object‘s referential form (demonstrative objects leading to higher acceptability than other types of objects) and with formal properties of the subject (pronominal subjects leading to higher acceptability than non-pronominal subjects). For SO sentences, acceptability was reduced when the object was a d-pronoun, which contrasts with the high acceptability of OS sentences with a d-pronoun object. This finding was explored in a third acceptability experiment comparing d-pronouns in subject and object function. This experiment provides evidence that a reduction in acceptability due to a prescriptive bias against d-pronouns is suspended when the d-pronoun occurs as object in the prefield. We discuss the experimental results with respect to theories of German clause structure that claim that OS sentences with different information-structural properties are derived by different types of movement.
In this article we present experimental findings on the acceptability of different argument orders in the German middle field. Our study pursues two goals: First, to evaluate a number of surface constraints on German argument order that have been proposed in the literature, and second, to shed new light on how gradient constraints jointly determine sentence acceptability. In four experiments, we investigated the impact of surface constraints relating to animacy, thematic roles, definiteness and case. While we are able to confirm an influence of most constraints under investigation, the resulting constraint hierarchy does not coincide with any hierarchy put forward so far in the literature, to the best of our knowledge. With regard to gradience, our results can be accounted for either by an OT variant incorporating a notion of markedness, or by a fully quantified model using constraint weights. For the latter, however, we provide evidence against uniform penalties associated with constraint violations.
Iako je riječ o srodnim jezicima sa slobodnim redom riječi, hrvatski i poljski standardni jezik razlikuju se u obveznom redu riječi, između ostalog i u pozicioniranju klitika; hrvatski pokazuje tendenciju slijediti tzv. Wackernagelovo pravilo, dok u poljskom jeziku po tom pitanju vlada puno veća sloboda. U ovom radu iznosim rezultate analize pogrešaka u redu riječi u hrvatskom jeziku koje su u pisanim radovima činili studenti kroatistike s dvaju sveučilišta u Poljskoj. Pretpostavka temeljena na teoriji usvajanja stranog jezika bila je da su pogreške rezultat negativnog prijenosa iz materinskog jezika. No tijekom analize pojavila se potreba za daljnjim i detaljnijim istraživanjem (iako je indikativna, analiza pogrešaka daje tek djelomičan uvid u problematiku) kojim bi se preciznije ustanovili razlozi negativnog prijenosa. Na samom kraju navodim pedagoške implikacije ovog i potencijalnih budućih istraživanja navedene problematike.
U redu riječi prijedlozi imaju relativno stalno mjesto po kojemu su i nazvani – predlažu se ispred riječi na koju se odnose. U gramatikama se još spominje i postpozicija, kad prijedlozi dolaze iza riječi na koju se odnose (svemu unatoč...). U ovom radu prijedlozi se ne promatraju na morfološkoj razini, dakle na razini jedne riječi, nego se promatraju kao funkcionalna skupina koja uključuje i višerječne prijedložne izraze. Analizom su obuhvaćene i sveze riječi, odnosno koligacije temeljene na gramatičkoj uvjetovanosti sastavnica, a koje tvore jednu značenjsku cjelinu. Ta dva metodološka pomaka u percepciji prijedloga i u percepciji riječi pokazuju da se prijedlog može naći i u drugim pozicijama te se u radu analizira gdje se sve u rečenici mogu naći prijedlozi.
U ovome se radu nastoji prikazati položaj nekih promjenljivih i nepromjenljivih nenaglasnica u kajkavskome književnom jeziku i u suvremenim kajkavskim govorima u odnosu na kajkavsku gramatičku normu. Istraživanje nenaglašenih rečeničnih sastavnica u kajkavskome narječju temelji se na rezultatima ankete provedene u svibnju i lipnju 2012. godine na Učiteljskome fakultetu u Zagrebu, Odsjeku u Čakovcu te, prema dijalektološkim kriterijima, na odabranim starijim ispitanicima.
U hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku postpozicija pridjeva smatra se manje obilježenom od antepozicije, a rezultat je utjecaja grčkoga i latinskoga jezika, s kojih su se tekstovi prevodili. Stoga je cilj ovoga istraživanja, koje je provedeno na građi Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, bio utvrditi čimbenike koji utječu na odabir antepozicije pridjeva. Razmotreni su ovi čimbenici: pridjevni vid i s njim povezani kratki i dugi pridjevski oblici, tvorbeno značenje pridjeva, ustaljeni izrazi (imena, nazivi), višečlane skupine, razbijanje imenske skupine, koordiniranje atributa, odnos imenske skupine prema ostatku rečeničnoga ustrojstva, usporedne sintaktičke strukture, stilističko variranje reda riječi u skupini.
Složeni glagolski predikat u hrvatskom kajkavskom književnom jeziku sa stajališta reda riječi
(2014)
U radu se donosi raščlamba reda riječi u rečenicama sa složenim glagolskim predikatom.1 Na korpusu tiskanih tekstova na hrvatskom kajkavskom književnom jeziku utvrđuje se redoslijed sintaktičkih jedinica složenoga glagolskog predikata, mjesto složenoga glagolskog predikata u rečenici te njegov suodnos s drugim rečeničnim dijelovima.
U radu se račlanjuje odnos reda riječi i negacije u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. Prvi se vid toga odnosa tiče položaja niječnih izraza ne, ni i bez. U zadanome korpusu oni stoje ispred, odnosno lijevo od jezične jedinice koju niječu. Jedinica ispred koje se niječni izraz nalazi nije nužno glagol, pa ni finitni glagolski oblik. Položaj niječnih izraza povezan je i s razlikom, odnosno s utvrđivanjem razlike između sastavničke negacije, kao negacije nepredikatne sastavnice, i rečenične negacije, negacije predikata. Konačno, o redu riječi ovisi hoće li se ili neće provesti niječno slaganje. U hrvatskome je crkvenoslavenskome jeziku provođenje niječnoga slaganja djelomično (ne i proizvoljno), a ovisi o tome na kojemu se mjestu u rečenici nalazi niječna zamjenica ili prilog.