Refine
Year of publication
Document Type
- Article (65)
- Part of a Book (3)
- Review (2)
Has Fulltext
- yes (70)
Is part of the Bibliography
- no (70) (remove)
Keywords
- Kroatisch (70) (remove)
Institute
- Extern (52)
This paper shows the early development of the first approximately 50 verbs found in the recorded speech production of one Croatian girl. The aim is to analyse and interpret the child's verb development in terms of the distinction of a pre- and a protomorphological phase before modularised morphology in language acquisition (Dressler & Karpf 1995). Furthermore, focus will be laid on the emergence of first verb paradigms.
Our results indicate some differences in the use of aspect between French and Croatian speaking children. In Croatian language children always manage to keep the appropriate aspect, unlike French children. However, the imperfective aspect seems to be better acquired in French children than the perfective aspect. The perfective aspect, the marked form both in French as well as in Croatian, is related to the lexical meaning of the verbs. The acquisition of the Aktionsart in both languages seems to be more a matter of semantics than of morphology. Furthermore, our data suggest the existence of a specific developmental trend in the use of Aktionsart (intensive, iterative and inchoative), which is similar for children speaking Slavic and Romanic languages.
The history of Slavic accentuation is complex. As a result, the significance of the Slavic accentual evidence is not immediately obvious to the average Indo-Europeanist. In this contribution I intend to render the material more easily accessible to the non-specialist. I shall focus on the Serbo-Croatian dialectal area, where the Proto-Slavic accentual system is better preserved than elsewhere. The main point of reference will be the neo-Štokavian system which was codified in the 19th century as a basis for the standard languages.
U radu se analizira drugi cjeloviti objavljeni prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik, Škarićevo Sveto pismo Staroga i Novoga uvita (Beč, 1858. – 1861.); opisuju se njegove jezične osobine, utvrđuje se njegovo mjesto u dugoj hrvatskoj svetopisamskoj prevodilačkoj tradiciji te njegov utjecaj na proces standardizacije hrvatskoga jezika.
U ovome se radu pokušava dati pregled mnogobrojnih i raznolikih odraza svetačkog imena Juraj u hrvatskome antroponimijskom sustavu s osobitim naglaskom na područje Zažablja (prostora između rječice Misline, istočno od Metkovića, i zapadnih granica nekadašnje Dubrovačke Republike, a danas općine Dubrovačko primorje, te prostora od Hrasna na sjeveru do Neuma na jugu) i Popova (jugozapadne Hercegovine). Na temelju odabrane literature i autorova terenskog istraživanja nastoje se iznijeti i neke izvanjezične (poglavito povijesne i sociolingvističke) činjenice koje su uzrok takvu stanju.
U radu se analizira uloga jednog tipa referencijalnih izraza – anaforičkih izraza – u diskurzivnom oblikovanju odabranog medijsko-znanstvenog događaja (“uskrsnuće” bakterije Deinococcus radiodurans). Predlaže se transverzalna analiza anaforičkih izraza utemeljena na modularnom pristupu kompleksnosti organizacije diskursa i na dinamičnoj koncepciji anaforičke referencije, shvaćene kao segment šireg procesa konceptualnog strukturiranja svijeta diskursa i usuglašavanja mentalnih predodžbi sudionika u interakciji.
Pokazatelji brojivosti
(2007)
Predmet ovog rada su kajkavizmi u Tkonskom zborniku – glagoljskom rukopisu koji je početkom 16. stoljeća pisan na frankopanskim posjedima. Utvrđeno je da su u tom rukopisu prisutni kajkavizmi na svim razinama: fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj i sintaktičkoj. Najviše je kajkavizama na leksičkoj razini, a oni se mogu podijeliti u dvije skupine: 1. zajednički čakavsko- kajkavski sloj, npr. betegь, gdo, nigdar, hiniti, hud, kaštigati, lotar itd.; 2. kajkavski sloj, npr. fajtati, gorup, nekoteri, pokrivača, škoda, špotati, tanac itd. Prva je kategorija leksema interpolirana u gotovo svim dijelovima CTk, a druga je najčešća u Cvetu od kreposti i Muci. Tkonski zbornik čuva jedno ogromno leksičko bogatstvo, a pri usporedbi pojedinih leksema s onima u hrvatskoglagoljskim misalima i brevijarima, zaključeno je da su neki od njih potvrđeni i ranije, npr. betegь, kaštigati, praviti, gorup, tanac itd. To je potvrda o kontinuitetu hrvatskoglagoljske književnosti. Interpolacija kajkavizama nije ujednačena u svim dijelovima zbornika, kajkavske su intervencije najčešće u Cvetu od kreposti (f. 67 – 85) i u Muci Spasitelja našega (f. 109 – 161). Na temelju provedenog istraživanja može se zaključiti da je Tkonski zbornik rukopis sastavljen iz različitih dijelova, koji nisu nastali u istom razdoblju, ni na istom mjestu. Budući da kajkavizme u pojedinim dijelovima nalazimo na svim razinama (Cvet od kreposti i Muka), može se pretpostaviti da su oni nastali u sjevernom području, tj. bliže kajkavskom.