Linguistik
Refine
Year of publication
- 2013 (63) (remove)
Document Type
- Article (63) (remove)
Language
- German (37)
- Croatian (17)
- English (5)
- Turkish (3)
- Portuguese (1)
Has Fulltext
- yes (63)
Keywords
- Deutsch (27)
- Deutsch als Fremdsprache (8)
- Übersetzung (7)
- Phraseologie (6)
- Tschechisch (4)
- translation (4)
- Expressivität <Linguistik> (3)
- Lexikographie (3)
- Lexikologie (3)
- Türkisch (3)
Institute
Frederick Turner and Ernst Pöppel (1983) proposed that lines of metrical poetry tend to measure three seconds or less when performed aloud, and that the metrical line is fitted to a three second "auditory present" in the brain. In this paper I show that there are faults both in their original argument, and in the claims which underlie it. I present new data, based on the measurement of line durations in publicly available recorded performances of 54 metrical poems; in this corpus, lines of performed metrical verse are often longer than three seconds: 59% of the 1155 lines are longer than 3 seconds, 40% longer than 3.5 seconds and 26% longer than 4 seconds. On the basis of weaknesses in the original paper, and the new data presented here, I propose, against Turner and Pöppel, that there is no evidence that lines of verse are constrained by a time-limited psychological capacity.
Editorial
(2013)
The aim of this two-part special issue of The International Journal of Literary Linguistics is to probe the implications of the cognitive turn in literary linguistics that has gone hand in hand with the field’s growing appreciation of pragmatics at the end of the twentieth century (as illustrated e.g. by MacMahon, Mey, Verdonk and Weber). The view, increasingly shared by literary linguists, that literature is a communicative endeavour between text (author) and reader has resulted in a heightened interest in the cognitive abilities that ultimately make this communication possible. Yet the ease with which the buzzword ‘cognition’ sometimes is applied to explain these abilities and processes (which are often only assumed to exist rather than substantiated with empirical evidence) seems to be at odds not least with the fact that the cognitive sciences are far from a uniform field yielding fixed and finite results. Indeed, whether or not all language phenomena are underpinned by innate cognitive rules is an issue that remains a bone of contention amongst scholars, as does the nature of these cognitive rules themselves. Even a cognitive grammarian like Ronald Langacker warns against jumping to premature conclusions about the natural foundations of language (14) and avoids making such claims in his own work. ...
Nakon uvodnih napomena o gornjomeđimurskome naselju Dragoslavec Breg (s osobitim osvrtom na povijest njegova imena, neslužbeni etnik i kretanje broja stanovnika), u radu se na osnovi terenskim i arhivskim istraživanjem prikupljene građe analizira antroponimijski sustav toga naselja. Pokazuju se značajke osobnih imena (njihova službena i neslužbena uporaba te učestalost), prezimena njegovih stanovnika (učestalost, podrijetlo, značenje i tvorbena struktura) kao i njihovi obiteljski nadimci (motivacija i tvorbene značajke).
Zastupljenost romanizama u govorima srednjodalmatinskoga priobalja i otoka opširno je i bogato analizirana u dosadašnjim jezikoslovnim istraživanjima. Manje su, i ne baš sustavno, istraženi govori unutrašnjega dijela srednje Dalmacije. U radu se opisuju ostatci romanskoga utjecaja na prostorno velikom, a danas slabo naseljenom zabiokovskom arealu. Budući da se jezično posuđivanje najčešće ostvaruje u kategorijama imenica i glagola, posebna se pozornost posvećuje morfološkoj osobitosti pridjeva romanskoga podrijetla kao slabije proučavanoj gramatičkoj kategoriji. Promatrani korpus dobiven je ekscerpiranjem romanizama iz recentnih dijalekatnih leksikografskih djela. Nakon opisa društveno-povijesnoga okvira Zabiokovlja, koji je i doveo do različitih romanskih utjecaja, prikazuje se leksikološka i etimološka obrada pridjeva romanskoga podrijetla te se analiziraju načini adaptacije romanskih pridjevskih posuđenica u govorima Zabiokovlja.
Osnovni je cilj članka analiza naglaska glagolâ s i-prezentom u mjesnom govoru Medulina (kod Pule) na sinkronijskoj i dijakronijskoj razini. Materijal je dobiven u razgovoru s izvornom govornicom te iz Rječnika medulinskoga govora (v. popis literature). Glagoli se razvrstavaju prema naglasnim paradigmama (A, B ili C) i drugim obilježjima, poput dužine samoglasnika u osnovi, formanta u oblicima infinitivne osnove (-i- ili -ě-) i dr. Usporedbom suvremenoga stanja s praslavenskim utvrđeno je da se razvoj naglaska toga glagolskoga tipa u medulinskom govoru uvelike podudara s onim u većini čakavskih i štokavskih govora.
U ovome se članku analiziraju poredbeni frazemi jednoga hrvatskog čakavskog govora prikupljeni na terenskome dijalektološkom istraživanju i uspoređuju s poredbenim frazemima hrvatskoga standardnog jezika. Posebna se pozornost poklanja onim čakavskim frazemima koji imaju različitu sliku u pozadini frazema unutar istoga frazemskog koncepta i onima koji nemaju ekvivalenta u standardu.
U radu se donosi opis tvorbenih tipova riječi s brojevnim značenjem u hrvatskom kajkavskom književnom jeziku. Obrađene potvrde ekscerpirane su iz Habdelićeva i Jambrešićeva rječnika, a potvrde nekoliko tvorbenih tipova, kojih nema u kajkavskim rječnicima, pronađene su u Šilobodovu matematičkom priručniku Arithmetika horvatszka.
U radu se analizira opis rječotvornih procesa u hrvatskim dopreporodnim gramatikama. Istraživani korpus čine dvije najstarije hrvatske gramatike – Kašićeva čakavsko-štokavska i Križanićeva koja opisuje tronarječni hibridni jezik ozaljskoga kruga – i gramatike kajkavskoga književnog jezika.
Cilj je bio utvrditi istosti i razlike u poimanju i prikazu tvorbe riječi u hrvatskim slovnicama koje opisuju različite književne jezike.