Linguistik
Refine
Year of publication
- 2008 (199) (remove)
Document Type
- Article (81)
- Conference Proceeding (47)
- Part of a Book (31)
- Preprint (20)
- Review (8)
- Report (4)
- Book (3)
- Doctoral Thesis (2)
- Working Paper (2)
- magisterthesis (1)
Has Fulltext
- yes (199)
Keywords
- Deutsch (20)
- Linguistik (20)
- Rezension (20)
- Germanistik (12)
- Russland (12)
- Metapher (9)
- Phonologie (9)
- Englisch (7)
- Kroatisch (7)
- Phonetik (7)
Institute
This paper investigates the relation between TT-MCTAG, a formalism used in computational linguistics, and RCG. RCGs are known to describe exactly the class PTIME; simple RCG even have been shown to be equivalent to linear context-free rewriting systems, i.e., to be mildly context-sensitive. TT-MCTAG has been proposed to model free word order languages. In general, it is NP-complete. In this paper, we will put an additional limitation on the derivations licensed in TT-MCTAG. We show that TT-MCTAG with this additional limitation can be transformed into equivalent simple RCGs. This result is interesting for theoretical reasons (since it shows that TT-MCTAG in this limited form is mildly context-sensitive) and, furthermore, even for practical reasons: We use the proposed transformation from TT-MCTAG to RCG in an actual parser that we have implemented.
The distribution of linguistic structures in the world is the joint product of universal principles, inheritance from ancestor languages, language contact, social structures, and random fluctuation. This paper proposes a method for evaluating the relative significance of each factor — and in particular, of universal principles — via regression modeling: statistical evidence for universal principles is found if the odds for families to have skewed responses (e.g. all or most members have postnominal relative clauses) as opposed to having an opposite response skewing or no skewing at all, is significantly higher for some condition (e.g. VO order) than for another condition, independently of other factors.
Bilježenje palatalnih konsonanata najviše je problema izazivalo u slavenskih naroda koji su nastojali prilagoditi osnovnu latinicu fonemima svojih jezika. U ovom se radu promatraju bilježenja palatala u pisaca zadarsko-šibenskoga kruga, i to u vremenu od 14. do 17. stoljeća. U toj su regiji nastali prvi hrvatski tekstovi pisani latinicom. Cilj rada jest ustvrditi kako su pojedini autori latinicom zapisali sporne foneme hrvatskoga (čakavskoga) jezika, koje su razlike i istosti njihovih grafijskih rješenja i koje se tendencije ogledaju u višestoljetnoj uporabi latinice na ovom području.
U radu se iznosi pokušaj razvrstavanja glagola s elementom se u valencijskome rječniku hrvatskih glagola. Kao predložak poslužila je obrada iste vrste glagola u češkome elektroničkom valencijskom rječniku VALLEX, kao i prototipno-kontekstualna analiza povratnih glagola Branimira Belaja. Glagoli se razvrstavaju na temelju gramatičkih i semantičkih kriterija.
Ključne riječi: valencija; valencijski rječnik; glagoli sa se; element se kao čestica i kao zamjenica
J. Melvinger u radu o supstandardnome prijedložnom infinitivu (1982.) ne spominje mogućnost infinitivne kondenzacije posljedičnih ustrojstava, ni prijedložnog ni besprijedložnog infinitiva, iako donosi primjere u kojima je riječ o infinitivnoj prijedložnoj konstrukciji koja je priložna oznaka posljedice, a ne priložna oznaka načina, kako ona tvrdi: Kožnata jakna smiješna, a šal oko vrata škaklja za poludjeti. Tu mogućnost ne spominje ni u svojoj disertaciji (iako navodi primjere koje mi razumijevamo kao posljedične konstrukcije), a ne navodi je ni M. Ivić.
U članku se analizira opis glagolskoga vida u gramatikama hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, nastalim od druge polovice 18. do prve polovice 19. stoljeća (Vitkovićeva, Szentmartonyjeva, Kornigova i Matijevićeva te gramatike J. Đurkovečkoga i I. Kristijanovića). Analizom gramatičkoga diskursa u navedenim se gramatikama razlučuju temeljne glagolskovidske sastavnice u različitim pristupima gramatičkome opisu: glagolski vid i definicija kategorije te definicije članova vidske oprjeke, (im)perfektivizacija, zatim odnos glagolskoga vida i glagolskih oblika, te sastava glagola.
U radu se analiziraju pravi tvorbeni mocijski parnjaci u kajkavskome književnom jeziku. Utvrđuju se sufiksi produktivni u mocijskoj tvorbi u književnoj kajkavštini, njihova učestalost i korelativni parnjaci u kojima se javljaju. Rezultati se uspoređuju s osobitostima mocijske tvorbe u hrvatskome standardnom jeziku.
Was tun mit Flexionsklassen? : Deklinationsklassen und ihr Wandel im Deutschen und seinen Dialekten
(2008)
"Warum Flexionsklassen?" lautet ein synchron ausgerichteter Aufsatz von BERND WIESE (2000), an den dieser Beitrag aus diachroner und dialektaler Perspektive anschließt. Das hier zur Diskussion stehende Phänomen, nämlich die notorische Persistenz von Flexionsklasse (im Folgenden "FK") über Jahrhunderte, ja sogar Jahrtausende hinweg, dürfte noch eines der größten linguistischen Rätsel darstellen, die ihrer Lösung harren. HASPELMATH (2002, 115) eröffnet in seinem Band "Understanding Morphology" das Kapitel über "Inflectional paradigms" mit folgenden Worten: "Perhaps the most important challenge for an insightful description of inflection is the widespread existence of allomorphy in many languages."