Refine
Year of publication
- 2009 (39) (remove)
Language
- Croatian (39) (remove)
Has Fulltext
- yes (39)
Is part of the Bibliography
- no (39)
Keywords
- Linguistik (17)
- Rezension (17)
- Kajkavisch (5)
- Kroatisch (4)
- Intransitives Verb (2)
- Konsonant (2)
- Lehnübersetzung (2)
- Personenname (2)
- Polysemie (2)
- Präfix (2)
- Suffix (2)
- Wortbildung (2)
- Ableitung <Linguistik> (1)
- Assimilation <Phonetik> (1)
- Bankrott (1)
- Bartol Kašić (1)
- Bibel (1)
- Cakavisch (1)
- Dalmatisch (1)
- Englisch (1)
- Habdeli´c (1)
- Heiligenname (1)
- Historische Syntax (1)
- Homonymie (1)
- Infix (1)
- Insolvenz (1)
- Istrisch (1)
- Johannes <Evangelist> (1)
- Juraj (1)
- Kognat <Linguistik> (1)
- Komplexer Satz (1)
- Kompositum (1)
- Konsekutivsatz (1)
- Lehnwort (1)
- Lexikographie (1)
- Lexikon (1)
- Liquidität (1)
- Marko Marulić (1)
- Morphologie <Linguistik> (1)
- Moslavina (1)
- Neologismus (1)
- Ortsname (1)
- Partizip (1)
- Passivierung (1)
- Phonologie (1)
- Pronomen (1)
- Prosodie (1)
- Reduplikation (1)
- Reflektivität (1)
- Rusinisch (1)
- Semantik (1)
- Sprachkontakt (1)
- Sprachpurismus (1)
- Syntax (1)
- Säumnis (1)
- Terminologie (1)
- Thomas <a Kempis> / De imitatione Christi (1)
- Transitives Verb (1)
- Ungarisch (1)
- Venetisch (1)
- Verb (1)
- Vokal (1)
- Wortstellung (1)
- Zadar (1)
Institute
- Extern (39)
Rječotvorni načini hrvatskoga jezika temelje se na ulančavanju morfema. U radu se opisuju tri tvorbena načina kojih nema u autohtonu, naslijeđenu hrvatskom leksiku – jedan koji se također temelji na morfemskoj raščlambi (infiksacija), dva kojima su temelji drugačiji (reduplikacija i leksička fuzija). Rad želi troje: i) istaknuti pojedine nedosljednosti postojećih opisa hrvatske morfologije, ii) opisati pojedinačne pozajmljene i domaće hrvatske lekseme i konstrukcije u kojima se o tim trima tvorbama može govoriti; iii) predvidjeti mogu li se neautohtoni tvorbeni načini i u kojoj mjeri importirati iz stranih jezika, danas ponajprije (jedino) engleskoga.
Stečaj je interdisciplinarno područje na kojemu se susreću prije svega ekonomisti i pravnici, odnosno u širemu smislu ekonomski i pravni sustavi razmišljanja i izražavanja. Štoviše, Wood upravo stečajni zakon smatra konačnim testom je li pravosuđe uopće pravedno. U ovome se radu analiziraju nesuglasice oko temeljnih naziva koji se upotrebljavaju u stečajnome pravu. Te je nazive potrebno analizirati, razjasniti, i predložiti rješenje kako bi postigli suglasje oko naziva koji se ne bi redefinirali pri svakoj izmjeni Stečajnog zakona. U trenutku kad se brojni zakoni izmjenjuju zbog usklađivanja s propisima Europske unije, a ti zakoni definiraju naše društvo i odnose, važno je razlučiti pojmove u stečajnome postupku. Budući da je hrvatski Stečajni zakon 1990-ih “prepisan” iz njemačkog izvornika, učinjen je ne samo legislativni već i kulturni i jezični prijenos. Usmjerenost na njemački uzor dovela je do toga da su uz pravna rješenja nekritički prevedeni i temeljni nazivi stečajnoga postupka te je zaboravljeno kako valja pozitivno diskriminirati materinski jezik i, kad god je to moguće, koristiti se uobičajenim hrvatskim riječima, osobito nazivima. U radu se prikazuje sukob temeljnih naziva stečajnog postupka i daju argumenti za uporabu osnovne leksičke jedinice na ovom području – naziva stečaj.