Linguistik
Refine
Year of publication
- 2009 (169) (remove)
Document Type
- Article (100)
- Review (16)
- Part of a Book (15)
- Preprint (13)
- Conference Proceeding (7)
- Report (7)
- Book (5)
- Part of Periodical (3)
- Doctoral Thesis (2)
- Working Paper (1)
Language
Has Fulltext
- yes (169) (remove)
Keywords
- Deutsch (39)
- Linguistik (26)
- Rezension (24)
- Phraseologie (9)
- Pragmatik (6)
- Tschechisch (6)
- Deutsch als Fremdsprache (5)
- Deutschunterricht (5)
- Kajkavisch (5)
- Optimalitätstheorie (5)
Institute
Horn's division of pragmatic labour (Horn, 1984) is a universal property of language, and amounts to the pairing of simple meanings to simple forms, and deviant meanings to complex forms. This division makes sense, but a community of language users that do not know it makes sense will still develop it after a while, because it gives optimal communication at minimal costs. This property of the division of pragmatic labour is shown by formalising it and applying it to a simple form of signalling games, which allows computer simulations to corroborate intuitions. The division of pragmatic labour is a stable communicative strategy that a population of communicating agents will converge on, and it cannot be replaced by alternative strategies once it is in place.
U radu se analiziraju računalni nazivi sa sufiksom/dočetkom -ware koji se pojavljuju u engleskome i hrvatskome jeziku. Za engleske nazive uspostavljaju se sinonimni nizovi mogućih hrvatskih istovrijednica koji se nastoje vrednovati s pomoću terminoloških načela. Hrvatske su istovrijednice prikupljene na internetu, ali su u analizu uključeni i prijedlozi studenata četvrte godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Pri analizi se vodilo računa i o razgraničenju standardnojezičnih naziva i žargonizama.
Word formation in Distributed Morphology (see Arad 2005, Marantz 2001, Embick 2008): 1. Language has atomic, non-decomposable, elements = roots. 2. Roots combine with the functional vocabulary and build larger elements. 3. Roots are category neutral. They are then categorized by combining with category defining functional heads.
It appears that the complexity of Slavic historical accentology is prohibitive for most non-specialists in the field. It may therefore be useful to approach the subject from a number of different angles in order to render it more accessible to a wider audience. In the following I shall discuss the separate accent paradigms and their development from the Late Balto-Slavic system, which is structurally similar to that of modern Lithuanian, up to the end of the Proto-Slavic period, when the system resembled what we find in modern Serbo-Croatian. The numbering of the stages 1.0 through 10.12 is the same as in my earlier publications (1989, 2003, 2005, 2006a, 2008b). For the rise and development of the accentual system up to the end of the Balto-Slavic period I may refer to my discussion (2006b, 2008a) of Olander’s dissertation (2006). It resulted in a system of four major and two minor accent types.
Resenha : Karl-Heinz Göttert. Neues Deutsches Wörterbuch. Köln: Helmut Lingen Verlag, 2007 (1150 p.)
(2009)
This paper discusses the types of relative clause and noun complement structures found in the Rawang language, a Tibeto-Burman language of northern Myanmar, as well as their origin and uses, with data taken mainly from naturally occurring texts. Two types are preposed relative clauses, but in one the relative clause is nominalized, and in the other it is not. The non-nominalized form with a general head led to the development of nominalizing suffixes and one type of nominalized relative clause structure. As the nominalized form is a nominal itself, it can be postposed to the head in an appositional structure. There is also discussion of the Rawang structures in the context of Tibeto-Burman and the development of relative clause structures in the language family.
Red surečenica
(2009)
Pitanje reda surečenica u posljedičnim rečenicama, tj. mogućnost njihova premetanja (obrtanja), jedno je od onih nerijetkih pitanja u hrvatskome jezikoslovlju koje se smatra riješenim, a da se nitko njime nije valjano i sustavno bavio. Jednodušno se i beziznimno naime smatra da je red surečenica u posljedičnim rečenicama (i red surečenica u nekim drugim zavisnosloženim rečenicama) glavna surečenica – zavisna surečenica stalan i neobratljiv. Nije međutim točna tvrdnja da zavisnosložene rečenice za razliku od nezavisnosloženih mogu premetati red surečenica i da to ne vrijedi samo za posljedične i neke druge rečenice. Naime u nekim tipovima posljedičnih i drugih rečenica, pokazuje se to u ovome radu, zavisna surečenica može prethoditi glavnoj, tj. njezine sastavnice mogu zamijeniti mjesta.
Tema je ovoga rada raščlamba kategorije prijelaznosti u hrvatskim gramatikama. Pri raščlambi je proučen odnos subjekta i (auto)objekta. Prikazan je način na koji je prijelaznost opisana u gramatikama te su obrađena ova pitanja: Kako prijelazni glagoli mogu postati neprijelazni i što se događa s njihovim značenjem? Kako gramatike dijele glagole prema prijelaznosti? Kako se tumači neprava povratnost? Što znači da radnja proizlazi sama od sebe? Na koji je način moguća dodatna interpretacija prijelaznosti kod pravih povratnih glagola s obzirom na razine proučavanja?
A cognição pode ser definida como um processo de aquisição de conhecimento que tem como material a informação do meio em que vivemos e o que já está registrado na nossa memória. Este processo envolve percepção, atenção, memória e ação, e nem sempre acontece de forma consciente. Mais do que simplesmente a aquisição de conhecimento, é um processo de conversão de tudo o que é captado pelo aprendiz de acordo com sua identidade e suas experiências. Com base nesse conceito, propõe-se um modelo teórico para o processamento cognitivo relacionado à produção em língua estrangeira, fundamentado em teorias recentes da neurociência sobre memória, aprendizagem e processamento de representações de seqüências freqüentes na língua (chunks) e ilustrado com dados referentes ao alemão como língua estrangeira. Como resultado, nota-se que o conhecimento teórico sobre a língua estrangeira e a capacidade de utilizá-la são habilidades complementares que interagem na aprendizagem da mesma, mas como saberes distintos, e não estágios do mesmo conhecimento determinados pelo tempo de aprendizagem ou armazenamento na memória, como sugerem alguns teóricos da área.
U ovome se radu nastoji dati pregled mnogobrojnih i raznolikih odraza svetačkog imena Ivan u hrvatskome antroponimijskom fondu s osobitim naglaskom na područje južne Dalmacije (uključujući Boku kotorsku) i Donje Hercegovine. U uvodnome se dijelu rada donose odrazi hebrejskoga muškog osobnog imena Jehochánán u raznim indoeuropskim i neindoeuropskim jezicima, potom se tumači postanje hrvatskoga svetačkog imena Ivan i njegovi odrazi u hrvatskome antroponimijskom fondu s posebnim naglaskom na sličnosti i razlike s antroponimijskim fondovima bliskih južnoslavenskih jezika.
U radu se raspravlja o prefiksu ne- u kajkavskome književnom jeziku. Proučavaju se rječotvorbeni procesi u kojima sudjeluje, tvorbeni načini u kojima se javlja te se ispituje njegova frekventnost u tvorbi pojedinih vrsta riječi. Istražuju se i rječotvorbene i semantičke veze tvorenica s predmetkom ne- i riječi koje su ih motivirale.
Výzkumy ukazují, že v novinových nadpisech se s oblibou používají frazémy. Otázkouje, zda to platí i pro internetové texty, jejichž nadpisy by měly obsahovat klíčová slova z textu a být tedy spíše informativní. Článek seznamuje s výsledky analýzy nadpisů v internetové verzi rakouského deníku Die Presse, která se zaměřila na rozsah použití frazémů v nadpisech textů jednotlivých rubrik, na typy použitých frazémů a na způsob jejich použití (normální nebo modifikované).
Článek seznamuje s výsledky analýzy nadpisů na úvodnì stránce 16 rakouských internetových novin. Analýza se zaměřila na rozsah pouņitì frazémů v nadpisech, na typy pouņitých frazémů a na způsob jejich pouņitì (normálnì nebo modifikované) v souvislosti s tìm, zda se dané frazémy vyskytujì jen v nadpise nebo i v textu. Výsledky jsou porovnány se závěry dřìvějńìho obdobného výzkumu týkajìcìho se internetové verze rakouského denìku 'Die Presse'.