491 Ostindoeuropäische und keltische Sprachen
Refine
Year of publication
- 2007 (43) (remove)
Document Type
- Article (41)
- Part of a Book (2)
Has Fulltext
- yes (43)
Is part of the Bibliography
- no (43)
Keywords
- Kroatisch (36)
- Rezensionen (16)
- Kajkavisch (6)
- Lexikographie (3)
- Personennamenkunde (3)
- Familienname (2)
- Geschlechterforschung (2)
- Numerale (2)
- Phraseologie (2)
- Referenzidentität (2)
Institute
- Extern (41)
This paper investigates the production and comprehension of intrasentential anaphoric pronominal reference in Russian. In particular, it examines the elicited imitation and comprehension of three anaphoric pronouns in subject position – personal 3rd singular masculine, demonstrative and zero – in one hundred and eighty monolingual Russian-speaking children and twenty adults. The three types of pronouns were designed to have an antecedent in the preceding sentence containing a verb and two arguments. These antecedents differ in their syntactical role and animacy. The sentence position, agentivity and topicality remained constant. The sentences with (in)animate subjects and objects constituted the following four 'conditions': two sentences with a subject and an object being either animate or inanimate and two sentences with a subject and an object exhibiting a diverse (in)animacy. Regarding the resolution of the anaphoric pronouns the similarity principle (or feature-concord rule) and its possible violations were tested. This principle suggests that an anaphoric pronoun is most likely resolved to the antecedent with a maximum of similar characteristics or features and it primarily governs the assignment of an antecedent to anaphoric pronouns in subject position in the absence of the violating conditions. Results show the influence of this rule on the anaphora resolution process increasing with age, on the one hand, and the development of the impact of animacy, syntactic role and the type of anaphoric pronouns that violate the feature-concord rule, on the other.
The paper presents results from a combined production and comprehension study addressing some of the factors which guide the establishment of intersentential pronominal reference in child and adult Bulgarian. We investigate the time course and different stages in the acquisition of null, personal and demonstrative pro-nouns and their specific anaphoric functions. We target possible age-induced changes in the salience hierarchy of referent features such as animacy and grammatical role. Following the general consent in the field of anaphora research, we assume a division of labour between different pronominal forms with respect to the salience of their referents. Based on the data of Bulgarian preschool children we investigate the validity of this form-function relation, its language-specific shape and its developmentally induced variation. The results reveal an initial prominence of animate referents which later on develops into preference for animate subjects. Although the investigated 3 to 5 year old Bulgarian children do not stick to the adult anaphora resolution strategy, they comply with the principle of the reversed mapping within the range of tested pronouns and react according to their salience criteria which promote animate subjects as the most prominent co-reference candidates.
Pokazatelji brojivosti
(2007)
U radu se analizira drugi cjeloviti objavljeni prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik, Škarićevo Sveto pismo Staroga i Novoga uvita (Beč, 1858. – 1861.); opisuju se njegove jezične osobine, utvrđuje se njegovo mjesto u dugoj hrvatskoj svetopisamskoj prevodilačkoj tradiciji te njegov utjecaj na proces standardizacije hrvatskoga jezika.
U ovome se radu pokušava dati pregled mnogobrojnih i raznolikih odraza svetačkog imena Juraj u hrvatskome antroponimijskom sustavu s osobitim naglaskom na područje Zažablja (prostora između rječice Misline, istočno od Metkovića, i zapadnih granica nekadašnje Dubrovačke Republike, a danas općine Dubrovačko primorje, te prostora od Hrasna na sjeveru do Neuma na jugu) i Popova (jugozapadne Hercegovine). Na temelju odabrane literature i autorova terenskog istraživanja nastoje se iznijeti i neke izvanjezične (poglavito povijesne i sociolingvističke) činjenice koje su uzrok takvu stanju.
U radu se analizira sintaktička funkcija participa u hrvatskome jeziku 15./16. st. jer su se otprilike u to vrijeme u sintaktičkom ustrojstvu (staro)hrvatskoga jezika događale vrlo krupne jezične promjene, koje su posljedica “departicipijalizacije” participa, tj. preobrazbe naslijeđenih participnih oblika u glagolske priloge.
U radu se analizira uloga jednog tipa referencijalnih izraza – anaforičkih izraza – u diskurzivnom oblikovanju odabranog medijsko-znanstvenog događaja (“uskrsnuće” bakterije Deinococcus radiodurans). Predlaže se transverzalna analiza anaforičkih izraza utemeljena na modularnom pristupu kompleksnosti organizacije diskursa i na dinamičnoj koncepciji anaforičke referencije, shvaćene kao segment šireg procesa konceptualnog strukturiranja svijeta diskursa i usuglašavanja mentalnih predodžbi sudionika u interakciji.
Predmet ovog rada su kajkavizmi u Tkonskom zborniku – glagoljskom rukopisu koji je početkom 16. stoljeća pisan na frankopanskim posjedima. Utvrđeno je da su u tom rukopisu prisutni kajkavizmi na svim razinama: fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj i sintaktičkoj. Najviše je kajkavizama na leksičkoj razini, a oni se mogu podijeliti u dvije skupine: 1. zajednički čakavsko- kajkavski sloj, npr. betegь, gdo, nigdar, hiniti, hud, kaštigati, lotar itd.; 2. kajkavski sloj, npr. fajtati, gorup, nekoteri, pokrivača, škoda, špotati, tanac itd. Prva je kategorija leksema interpolirana u gotovo svim dijelovima CTk, a druga je najčešća u Cvetu od kreposti i Muci. Tkonski zbornik čuva jedno ogromno leksičko bogatstvo, a pri usporedbi pojedinih leksema s onima u hrvatskoglagoljskim misalima i brevijarima, zaključeno je da su neki od njih potvrđeni i ranije, npr. betegь, kaštigati, praviti, gorup, tanac itd. To je potvrda o kontinuitetu hrvatskoglagoljske književnosti. Interpolacija kajkavizama nije ujednačena u svim dijelovima zbornika, kajkavske su intervencije najčešće u Cvetu od kreposti (f. 67 – 85) i u Muci Spasitelja našega (f. 109 – 161). Na temelju provedenog istraživanja može se zaključiti da je Tkonski zbornik rukopis sastavljen iz različitih dijelova, koji nisu nastali u istom razdoblju, ni na istom mjestu. Budući da kajkavizme u pojedinim dijelovima nalazimo na svim razinama (Cvet od kreposti i Muka), može se pretpostaviti da su oni nastali u sjevernom području, tj. bliže kajkavskom.